Analiza se fokusira na obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela potpisivanjem Sofijske deklaracije 2020. godine, nastojeći mapirati put od strateških ciljeva do konkretne primjene na terenu. Ono što ovu analizu izdvaja je njena metodologija. Autori nisu ostali samo na pregledu zakonskih akata, već su u proces direktno uključili one na kojima budućnost ostaje – mlade ljude. Istraživanje je obuhvatilo:
● Anketu provedenu među mladima iz različitih dijelova BiH.
● Četiri dijaloga mladih i vlasti održana u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Brčkom, čime je osigurana regionalna pokrivenost i uvid u specifične lokalne probleme.
● Kvantitativno su analizirani dostavljeni institucionalni dopisi, važeći strateški i normativni akti, budžetski i programski dokumenti, te javno dostupni izvještaji i pozivi za period 2021-2025, uz identifikaciju mjera koje su direktno ili indirektno usmjerene na provedbu Zelene agende, uključujući ulogu institucija, OCD i mladih.
● Fokus grupe s predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave zaštitom okoliša.

Analiza detaljno razrađuje pet ključnih stubova na kojima počiva Zelena agenda za Zapadni Balkan:
1. Dekarbonizacija (klima, energija i mobilnost).
2. Cirkularna ekonomija (otpad, resursi i održiva proizvodnja).
3. Sprečavanje zagađenja (zrak, voda i tlo).
4. Održiva poljoprivreda i sistemi proizvodnje hrane.
5. Zaštita prirode i biodiverziteta.

Rezultati pokazuju da, iako postoji svijest o važnosti ovih tema, Bosna i Hercegovina se suočava s izazovom “dubokog deficita povjerenja” između građana i institucija.

Jedan od najvažnijih nalaza analize odnosi se na institucionalnu fragmentiranost. Istaknuto je da BiH još uvijek nedostaje jedinstvena državna strategija za sprovođenje Zelene agende, kao i centralizovana tačka koordinacije. Postojeći procesi su često neusklađeni između različitih nivoa vlasti; od države, preko entiteta i kantona, do lokalnih zajednica. Netransparentnost i nedostatak javno dostupnih podataka identifikovani su kao glavne prepreke koje onemogućavaju nezavisni monitoring i veće učešće građana u procesima donošenja odluka.
Publikacija zaključuje da Zelena agenda ne smije biti samo “spisak želja” ili nametnuta obaveza iz Brisela, već stvarna prilika za ekonomsku regeneraciju i poboljšanje kvaliteta života. Ključne preporuke uključuju:
● Uspostavljanje državnog koordinacijskog mehanizma.
● Digitalizaciju i otvaranje podataka o zagađenju i resursima.
● Aktivno uključivanje mladih u radne grupe koje kreiraju ekološke politike.

Ovaj dokument šalje jasnu poruku: održiva budućnost Bosne i Hercegovine moguća je samo uz sistemski pristup, političku volju i stvarno partnerstvo s mladim generacijama koje će te promjene živjeti.