Zamislimo društvo u kojem svaki mladi čovjek ima stvarnu šansu da razvije svoje ideje, uči, zapošljava se, stvara i doprinosi, znajući da ga institucije prate, podržavaju i uključuju. U takvom društvu ulaganje u mlade ne posmatra se kao trošak, već kao najmudrija i najisplativija odluka koju zajednica može donijeti. To je ulaganje u vrijednost koja raste – vrijednost koja jednom pokrenuta mijenja generacije i ostavlja dubok trag u kulturi, ekonomiji i društvenom tkivu.
Međunarodni dan mladih, 12. august, prilika je da se globalno osvrnemo na realne potrebe mladih: obrazovanje, zapošljavanje, mentalno zdravlje, kulturni razvoj, mobilnost, neformalnu edukaciju i učešće u donošenju odluka. To je i podsjetnik da ulaganje u mlade nije jednokratan čin, već proces čiji se rezultati mjere godinama.
Međutim, proces može biti uspješan samo ako je strateški. Dok su mnoge zemlje još u prošlom stoljeću kreirale prve strategije za mlade, na federalnom nivou u Bosni i Hercegovini strategija još uvijek nije usvojena. Nedostatak jasnog i mjerljivog okvira znači da ulaganja ostaju fragmentirana, bez dugoročne vizije i koordinacije. Još je veći izazov što su sredstva za mlade često administrativno razdijeljena i bez javno dostupnih pokazatelja učinka. Takav pristup otežava ne samo analizu trenutnog stanja, nego i planiranje budućih koraka.
Upravo zbog toga, Vijeće mladih Federacije BiH pokrenulo je analizu institucionalnog ulaganja u mlade za period 2022-2024. Cilj je ambiciozan, ali nužan: po prvi put objediniti sve relevantne podatke o tome koliko, gdje i kako se ulaže u mlade. Ova analiza nije samo dokument, nego i svojevrsno ogledalo našeg odnosa prema mladima. Pokazaće gdje radimo dobro, gdje zaostajemo i gdje nam nedostaju konkretni mehanizmi podrške. Ona će služiti kao temelj za stvaranje pravednijeg, transparentnijeg i mjerljivog sistema ulaganja, kako bi se resursi koristili tamo gdje će proizvesti najveću korist, u životima samih mladih.
Ovog Međunarodnog dana mladih želimo jasno poručiti ulaganje u mlade nije pitanje dobre volje, nego ozbiljnosti društva. Vrijednost koju nose ne mjeri se samo statistikama, već promjenama koje donose, promjenama koje ostaju i kada oni odu iz istih učionica, gradova ili uloga. Strateški pristup mladima znači da im ne prepuštamo budućnost na čekanju, već ih danas činimo pokretačima, a ne posmatračima.
Ako danas ne postavimo jasne temelje, sutra ćemo graditi na improvizaciji. A improvizacija može održati trenutak, ali nikada ne izgraditi budućnost.